EH ŠTO NISAM ...
Eh, što nisam šaren' duga,
velikoga polukruga,
pa da mogu da se spoje
s'vama danas ruke moje!
Eh, što nisam ptica neka,
da doletim izdaleka,
da vas žarom oka grijem
i sa vama kafu pijem.
Preko neba oblak juri,
ko ga tjera, kuda žuri?!
Možda i on želju ima
da se sretne sa svojima?!
Moje misli stižu svuda,
od istoka pa do juga,
sve vas vole, sve vas prate,
sa vama sam, tek da znate!
Svojoj djeci
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар