ĐED PLANINA

ĐED PLANINA

Đed planina puna čari,

nad njom oblak gospodari,

čudne kule vajar pravi,

umjetnik je u tom pravi.

Sve likova možeš naći,

ko zna da ih protumači;

Vrlo mu je bujna mašta,

pa s'lakoćom pravi svašta.

Planina je stjenovita,

sa reljefom darovita,

litice joj strme sive

mahovine obavile.

Zelenila tri nijanse,

to priroda stvara zna se,

u podnožju bukve stare

sa jasikom splele grane.

Po sredini, kroz litice,

rastu jele ljepotice,

samoniklo bilje, zna se,

košuta i jelen pase.

A po vrhu, k'o obrve,

sastavljene u povije,

jelova se digla šuma,

nad njom or'o stražu čuva.

Uz litice ispod gora,

divokoze vode svoja

uplašena brza krda,

spretno bježeć' vukovima.

Točilima kroz litice,

rastu biljke puzavice,

zelen bršljan korjen pruža,

da mu grana bude duža.

Kroz oblake sunce žmirka

i polako vjetrić pirka,

a planina u san tone

i stanare čuva svoje.

               Autor: Koviljka Bratić