TIŠINA LJETNJE NOĆI
Polako kiša sipi,
i kvasi šljivove grane,
gore, nad krovom naše
barake, trošne, stare.
Vani tišina, tama nijema,
i čudan tajac svud,
O što se baš noćas
ne javlja ni stari ćuk?!
Dremljivi starci polako
drvo po drvo lože,
da kotlić svježeg mlijeka
provre što brže može.
Pucketa vatrica milo,
plamičak treperi plavi,
poneka muva zazuji
i nijemu tišinu pokvari.
Polako prolaze sati,
nikud ne žuri noć,
jutro će ponovo s pjesmom
veselih ptičica doć'!
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар