PRIVIĐENJE

PRIVIĐENJE

Juče, kada kući dođoh,
Kraj gatera tvoga prođoh,
Na tren mi je srce stalo,
Oko te je ugledalo!

Zamišljen si nešto bio,
Nijesi me primjetio.
Nijednu mi riječ ne reče
i iz oka mog uteče.

Tek me tada tuga slomi,
Pa se srce Bogu moli,
Da te opet na tren vrati,
Da ti ruku mogu dati.

Briga ti je opravdana,
Trune građa nerezana.
Al' ti nisi mog'o znati

Kad će srce otkazati!

                      Bol ne prolazi ...

                   Tvoja životna saputnica