RODNIM KORITIMA
Selo moje, kraju krševiti,
ne mogu te iz misli skloniti,
svud sam stobom, u snu i na javi,
ti ponosom dušu moju hraniš.
Selo moje u kamenoj hridi,
što u tebi zmija šarka cvili,
tražeć' vodu otrov da razblaži
i tijelo svoje da navlaži.
Da zna zborit' kamena gromada,
koliko bi ispričala jada,
od suza bi stvorila rijeku,
šta doživje jada u vijeku.
Gazili te turski karavani,
odvodili djecu janjičari,
iz zasjede hajduci krvavi
od turaka harač otimali!
I guslari u pjesmi pjevaju
Golubinjku - u stijeni jamu,
u koju je, u sred bjela dana
150 bačeno mještana!
Još se čuju iz jame jauci,
a stoku im odjaviše turci,
konji vrište a volovi riču,
sirotinje napuštaju kuću!
Autor Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар