UTJEHA
Ruka piše sitna slova
a diktira duša moja,
srce želi da te nađe,
rječ utjehe da ti kaže.
Život ide, memoare piše,
što je bilo, ne vraća se više,
svakome je istrasir'o pute,
il' ružama il' trnjem posute.
Ne dozvoli da te tuga lomi,
ma koliko da te rana boli,
snagu skupi, sa njom dušu hrani,
neka razum tobom gospodari.
Svjetlost uvjek rastjeruje tamu,
pa se raduj svome rođendanu,
nek te čuva Vasilije jaki,
gdje god budeš nek te sreća prati!
Mileti
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар