TAMNA NOĆ
O beskrajno duga noći,
provodim te u samoći,
tvoja tišina i tvoja tama,
umornu dušu dodatno smara.
Sve si sa tamnim velom obavila,
malene si zvjezdice sakrila,
pticama si zamračila pute,
pa sa strahom po granama ćute.
Sve u tami traži zračak nade,
da bar vjetar zakotrlja grane,
da ti veo pocijepa kleti,
sjaj mjeseca da mogu vidjeti.
Sini munjo, tamu presijeci,
udar groma noćas nek zaječi,
pa sablasnu prekinte tišinu,
da duševnu ispunim prazninu!
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар