POZDRAV HUMKAMA
Poleti golube bijeli,
ponesi buket poljskih cvjetića,
prospi ih po gobovima
voljenog moga brata i strica.
Stricu mi kaži čitam mu priče
i pamtim prve cipelice,
a bratu viđam dugačke kose,
kako ih vjetri mrse i nose.
Preleti humke sa svih strana,
pa onda klikni kraj uzglavlja,
nek čuju vapaj iz moje duše,
i miris cvjetova koji se suše.
Nastavi letjet', ptičice draga,
do Zagreba, velikog grada,
tamo mi skriva zemljica crna
voljenog brata Vladimira.
Moje mu suze prospi po grobu,
ja sam daleko, doć' mu ne mogu.
Miris tamjana i dim svijeće
do njega vjetar donijeće.
Pitaj ga, ptico laganih krila,
da li mu neko u dušu dira,
u tuđoj zemlji bez bratstva svog,
a sestra ne zna gde mu je grob!
Vrati se ptico nek' humke ćute,
leti na druge sretnije pute,
a ja ću dušu tješiti svoju,
k'o da sam bila s'tobom na grobu.
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар