SRUŠENI RAJ

https://www.google.com

SRUŠENI RAJ

Bio je, bio cvjetni maj

kada je listao zeleni gaj.

Pticama malim bio je dom,

sluš'o im pjesmu i gromki poj.

Gnijezda mala krile su grane,

od jake kiše i žege sparne.

Ni kobac nije mog'o da nađe

malene ptiće što hranu traže.

Na listovima su leptiri mali,

šarena krila odmarali,

a kos je crni svakoga dana

tražio crviće ispod grana.

Nemirne ose zujalice 

i male gusjenice,

sve su voljele zeleni gaj,

to im je bio siguran stan.

Prošlo je ljeto i jesen stiže,

septembar kišne dane niže,

i čovjek neki u jednom danu

oduze život zelenom gaju.

Ostaše samo panjevi bijeli

i sitno granje rasuto po zemlji.

Odoše ptice, nestade gaj,

negdje će novi tražiti stan.

                  Autor: Koviljka Bratić

TEBI

TEBI

Kad bih mala ptica bila

jutros bih ti doletila,

kraj uzglavlja tvoga stala

i tiho te dozivala.

Ne bih mnogo glasna bila,

da te ne bih uplašila,

već polako, tiho, milo,

da otvorim srce živo.

Radost s tobom da dijelim,

da još patiš to ne želim,

jednoj brizi dođe kraj,

kupio je Todor stan!

Gledala sam bezbroj puta

dva ti oka zabrinuta,

dok nervozno ruke lomiš,

sebe grdiš, sebe koriš,

da sposoban nisi bio,

da im nisi priuštio

bolji život, veću sreću;

Sad ne pati tebi reću!

                                               Dao si im ljubav koja je vječna...

Tebi

BAJKA MOG DJETINJSTVA

https://www.google.com

BAJKA MOG DJETINJSTVA

Žut božure, mirisni cvijete,

brala sam te još kao dijete,

žuti buket nosila sam Majci,

a proplankom trčkaraše janjci.

I sad cvjetaš pokraj kozjih staza,

pa mi budiš u duši sjećanja,

listaš slike davno spakovane

i vraćaš me u minule dane.

Svježinom su odisale ravni,

i proplanci cvijećem protkani.

Na suncu je svjetlucala gora

i litice zavičaja moga.

Duga svoje razasula boje,

s njima selo uljepšala moje;

zraci sunca ugrijali zemlju,

i sa kišom dali živit svemu.

Na suncu se svjetlucala rosa,

ja po travi trčkarala bosa,

od radosti bujale su grudi,

s ptičjom pjesmom što me rano budi.

Rasti, cvjetaj, po gori se širi,

žut božure, moj cvjetiću mili,

ja ću opet šetat po proplanku,

Mog djetinjstva da prelistam bajku!

                      Za moju dušu ...

                              Autor: Koviljka Bratić

SRDITA MLADA

SRDITA MLADA

Januar hladni u svome stilu,

dovede bijelu nevjestu zimu.

Darove dijeli, nikog ne pita,

pahulje bijele svukuda sipa.

Golome granju što lišće žali,

bijelu bundu za tren napravi.

strehama stručno, nije to šala,

daruje ogrlice od kristala!

Okrutna je i srdita,

pa puteve sve zatrpa.

Uplašene male ptice

letaju kroz pahuljice,

da skrovište nađu negdje,

dok im krila ne zalede.

Srditu mladu vode svatovi

svirkom ih prate snažni vetrovi,

a ona ima čudesnu moć

sve će zaledit' za jednu noć!

          Autor: Koviljka Bratić 

TAŠANI

TAŠANI

Djevojčice oka bistra,

za te' imam želja trista:

Da mi cvjetaš k'o ružica,

da mi listaš k'o jelika,

kose da ti plete vila

i od loših čuva sila!

Budi sretna, čila, zdrava,

vesela i raspjevana,

jaka nek' te čuva sila

Ostroškoga Vasilija!

Rođendanske gasi svijeće

i zaigraj kolo sreće,

nek' ti budu dar od Boga

ove želje srca moga!

                       Za sretan rođendan

          Svojoj Tašani

      Baka Kova

MOJA LJUBIČICA

https://www.google.com

MOJA LJUBIČICA

Jedna mala djevojčica

ljubičice brala,

vezala ih u buketić

pa ih Baki dala.

Za tebe je, draga Bako,

ovo lepo cveće,

pomiriši i raduj se,

dolazi proljeće!

Ubraću ti, draga Bako

još puno cvetića,

kad porastu na livadi

oko ljubičica.

Uze Baka unučicu,

privi je na grudi,

kosicu joj meku mazi

i nježno je ljubi.

Ti si moja Ljubičica

i mirisno cveće,

od tvog milog zagrljaja

nema veće sreće!

Mirisaće buket plavi

na bakinom stolu,

a ona će stalno mislit

na Tasiju svoju!

                    Voli te Baka!

DOBRO JUTRO

DOBRO JUTRO

Sunčeva me budi zraka,

proćurila iz oblaka,

na mome se igra čelu,

na jastuku meku, bijelu.

Dobro jutro, usne zbore,

topla zrako rane zore,

dobro jutro bijeli dane,

dobro jutro ptico s grane.

Dobro jutro, moji mili,

u daljini gdje god bili,

da li i vas sunce budi

i napaja srećom grudi?!

Šara zraka žarom svojim,

prozorima šeta mojim,

da li mi to misli čita

il' će nešto da me pita?

Topla zrako sunca vrela,

srce bezbroj ima želja,

ti najveću svuda širi:

svak u miru neka živi!

                           Autor: Koviljka Bratić

BUDNI SNOVI

BUDNI SNOVI

Kroz seoce put vijuga,

stara baba gazi tuda,

s'krivim štapom u desnici,

sa mislima o dječici.

Juče igra, vriska, graja,

u krilu joj bića mala

griju grudi, dušu hrane,

na vratu joj ruke male.

Pogurena hoda baka,

šareno im jare hvata,

ali oni, vidi vraže -

i bijelo jare traže!

Iako je leđa bole,

dječjoj želji ne odolje,

korak težak, ruke stare,

pa i to im hvata jare!

Livadom se graja ori,

na kozama zvonce zvoni,

a starici srce raste

dok ne odu kao laste.

Danas budna sanja graju,

djecu, jarad i poljanu,

u oku im sliku nosi,

godinama još prkosi!

Unučićima

Baka Kova