BAJKA MOG DJETINJSTVA
Žut božure, mirisni cvijete,
brala sam te još kao dijete,
žuti buket nosila sam Majci,
a proplankom trčkaraše janjci.
I sad cvjetaš pokraj kozjih staza,
pa mi budiš u duši sjećanja,
listaš slike davno spakovane
i vraćaš me u minule dane.
Svježinom su odisale ravni,
i proplanci cvijećem protkani.
Na suncu je svjetlucala gora
i litice zavičaja moga.
Duga svoje razasula boje,
s njima selo uljepšala moje;
zraci sunca ugrijali zemlju,
i sa kišom dali živit svemu.
Na suncu se svjetlucala rosa,
ja po travi trčkarala bosa,
od radosti bujale su grudi,
s ptičjom pjesmom što me rano budi.
Rasti, cvjetaj, po gori se širi,
žut božure, moj cvjetiću mili,
ja ću opet šetat po proplanku,
Mog djetinjstva da prelistam bajku!
Za moju dušu ...
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар