SRUŠENI RAJ
Bio je, bio cvjetni maj
kada je listao zeleni gaj.
Pticama malim bio je dom,
sluš'o im pjesmu i gromki poj.
Gnijezda mala krile su grane,
od jake kiše i žege sparne.
Ni kobac nije mog'o da nađe
malene ptiće što hranu traže.
Na listovima su leptiri mali,
šarena krila odmarali,
a kos je crni svakoga dana
tražio crviće ispod grana.
Nemirne ose zujalice
i male gusjenice,
sve su voljele zeleni gaj,
to im je bio siguran stan.
Prošlo je ljeto i jesen stiže,
septembar kišne dane niže,
i čovjek neki u jednom danu
oduze život zelenom gaju.
Ostaše samo panjevi bijeli
i sitno granje rasuto po zemlji.
Odoše ptice, nestade gaj,
negdje će novi tražiti stan.
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар