BUDNI SNOVI
Kroz seoce put vijuga,
stara baba gazi tuda,
s'krivim štapom u desnici,
sa mislima o dječici.
Juče igra, vriska, graja,
u krilu joj bića mala
griju grudi, dušu hrane,
na vratu joj ruke male.
Pogurena hoda baka,
šareno im jare hvata,
ali oni, vidi vraže -
i bijelo jare traže!
Iako je leđa bole,
dječjoj želji ne odolje,
korak težak, ruke stare,
pa i to im hvata jare!
Livadom se graja ori,
na kozama zvonce zvoni,
a starici srce raste
dok ne odu kao laste.
Danas budna sanja graju,
djecu, jarad i poljanu,
u oku im sliku nosi,
godinama još prkosi!
Unučićima
Baka Kova
Нема коментара:
Постави коментар