KOŠMAR

KOŠMAR

Danas sam evo sama u bašti,

nekoj se čudnoj prepustih mašti.

Potonuh tako u prošle dane

pa listam svoje spomenare.

Podsvijest je kriva što dozvoli

bačenoj barci da izroni,

pa iz nje čudne iskaču slike

da mi ranjeno kidaju srce.

Nalazim sliku voljenog brata,

sa njim su sada Mama i Tata,

po rajskom polju nečujno hode,

možda me duše njihove bodre.

Voljenom bratu milujem kosu

pa mi se suza niz lice prosu.

Ocu i Majci svenulo lice,

u oku suze radosnice.

Mezimca svoga uzeše sebi,

da sami rajem šetali ne bi.

U duši mojoj košmar je pravi;

O trula barko što se pojavi!!!

                      Uspomena na voljene ...

OKRUTNI VJETAR

OKRUTNI VJETAR

Njegovo veličanstvo Vjetar okrutan,

brz, jak i vrlo spretan

s lakoćom plete grane gole

i sa krova skida golubove.

Gospodin Vjetar pravi je đavo,

i sam je sebi dao pravo

sa svog puta da skloni sve,

trebalo tu biti ili ne!

Okrutni silnik hoda po gori,

pa čupa stabla, krovove lomi,

promrzlog putnika skreće sa puta

zadaje svakom stotine muka!

Šamare hladne, drskog silnika,

osjeća svaka zvjerka i biljka,

ljudima grudi puni sa studi

okrutni vjetar dok poljem juri.

                     Autor: Koviljka Bratić

RIJEKA SREĆE

RIJEKA SREĆE

Umjesto poklona i zagrljaja,

šaljem ti rijeku sreće bez kraja,

zvijezdu sjajnu što nebo zlati,

pažnju i ljubav neka te prati.

Zaplovi moja voljena,

bisernom lađom sreće, 

uspjeh na svakom polju,

neka ti jedra pokreće!

Zdravljem nek ti mirišu grudi,

radost sa tobom nek' se budi.

Nek' ti želje budu stvarnost,

nek' te prate zdravlje i radost!

Putuj mi dugo, voljena moja,

pučinom mirnom plavom,

zrakama sunca grljena,

Božijom rukom vođena!

Srećan rođendan, dušo bakina!

         Ninočki

            Baka Kova

ZIMSKE ŠARE

ZIMSKE ŠARE

Kod nas jutros, moje milo,

ispod nule deset bilo!

Naš umjetnik nije spav'o

sva je stakla ukrašav'o!

Ne koristi kist ni boju,

on tehniku ima svoju,

kristaliće vješto spaja,

i lijepe slike stvara.

Kristalne mu slike žive

dok ih sunce ne ugrije.

Tada svaka suze lije,

a umjetnik negdje spije.

Kad se hladna spusti noć,

umjetnik će opet doć',

ponovo će sve do zore

napraviti slike nove!

                           Autor: Koviljka Bratić

BJELOV

BJELOV

Sivo, sumorno nebo

sniježne pahulje sipa,

a čopor vukova gladnih

po šumi stalno skita.

Pastiri svoja stada

u tople staje skrili,

a njima promrzlim, ljutim,

glad iz očiju viri!

S'proplanka gledaju selo,

u noći dok spava sve,

od gladi vijat' počinju,

makar da probude pse.

Dok traje tamna noć,

čopor će u selo poć',

krvolok u noćnoj tami,

kućnog čuvara da izmami!

Biće pojeden jadnik

samo u jednom trenu,

ostaće glava i kudrav rep

na snijegu zaleđenu!

                                        Vjernom čuvaru kućnog praga

                         Autor: Koviljka Bratić

VLAHOVIĆI

VLAHOVIĆI

Rodno selo tvoga tate

okupale sunca zrake,

blag sjeverac lišćem šuška

hrastu grane dok ljuljuška.

Žubori potočić mali,

k'o nekad u tom kraju,

vijuga svojom putanjom,

umiva kamen i travu.

Nekad je vodom pojio

seoska stada bijela,

vrijedne pčelice male 

i ptice raspjevane.

Jeste li se naželjali sela

i napili vode s'hladnog vrela,

oživjeli slike i sjećanja

upalili svijeće na humkama?

Dal' je Bogdan uživao u selu,

igr'o fudbal s tobom na brijegu?

Gdje ste sada, kući il' u putu,

i kakve vas ambicije vuku?

                       Darkiši

                            Baka Kova

ČAJ ZA DVOJE

ČAJ ZA DVOJE

Budila me rana zora

rumenilom sa prozora,

rumenilom sobu osu,

žar po mojoj kosi prosu.

Čaj za dvoje spremam stara,

još bunovna i pospana,

ali mjesto čaše tvoje

stoji prazno, milo moje!

Nosim sliku lika tvoga 

u zenici oka svoga,

i tvoja me duša prati,

pa bol moram izdržati!

                                        Nedostaješ u svemu ...

                             Koviljka Bratić

JESEN

JESEN

Zvjezdama se nebo osu,

studen slanu zemljom prosu,

hladnim bičem šiba grane,

sa njih lišće da opane.

Svud tišina vlada neka,

ptice glade krila meka,

spremaju se za daleke pute,

da se sklone prije zime ljute.

Plameni jezici kotlić ližu,

jedna po jedna misli se nižu,

šapuće mlijeko, miris se širi,

iz svakog ugla samoća viri.

Tako sine, prođe jesen žuta,

tvoja Majka u mislim luta,

obilazi sinove i kćeri,

i pita se kad će doći meni?

Smjenjuju se sjećanja i suze,

dok se sa mnom uspomene druže,

prelistavam slike u albumu,

pričam s njima kao da me čuju.

                           Voli vas Majka

BIJELI GOLUB

BIJELI GOLUB

Preko planina, preko vrleti,

bijeli golub danas odleti.

Ne plaši ga ni snijeg ni zima,

pod krilom za te' poruku ima.

Uzmi je, mili, pročitaj riječi,

rođendan svaki slavi u sreći;

Grudi ti hranile zdravlje i radost,

a tvoje želje nek budu stvarnost!

Golubu bjelom pomazi krilo,

sretan ti rođendan bakino milo!

Pozdrav ti šaljem kroz hladnu noć,

nadam se da će do tebe doć'!

                           Voli te Baka!

                               Svom Bogdanu 

STREPNJA

STREPNJA

O bregovi moga rodnog sela

što su vam se skamenila njedra?

Zar nijedno ljeto ni proljeće

oživjet vas više nikad neće?!

Snijeg pada, vjetar grane lomi,

vuk zavija u planinskoj gori,

sa krovova ledenice vise,

strašne misli dušu mi pritisle. 

U Bosanskim planinama pustim,

ovijenim sa maglama gustim,

okovanim snijegom i ledom,

Srpska vojska bori se još jednom.

Svjedoci im gavrani i vuci,

cjelo srpstvo našlo se na muci, 

da li su se udružile sile

da bi srpska ognjišta zatrle?!?

                      Autor: Koviljka Bratić

ŽIVCI

ŽIVCI

Što ti Tejo rade živci,

dok Bogdanu svađalici,

ispunjavaš želju svaku,

a on volju ima jaku

da ih štima kao strune,

jer ga niko ne razume!?!

             Peli i Bubi

                                Autor: Koviljka Bratić

ZLATNO JUTRO

ZLATNO JUTRO

Volim jutro kad zlatom obuče

sve brežuljke oko naše kuće,

Sunce zrake po jastuku prospe,

zlatne niti upliće u kose.

Volim zoru kad prozor pozlati,

pa po njemu raspjevani vrapci

svojom pjesmom krenu da me bude,

s grana im se sjenice pridruže.

Volim jutro kad cvrkuću laste,

svaku biljku što cvjeta i raste,

i petlove zoru kad najave,

tihi vihor kad zaljulja grane.

Volim jutro kad šljivike bele

nadlijeću leptiri i pčele,

pod zidićem kad cvrkuće ševa,

stara vrana grakne sa vrh cera!

Volim jutro kad selo probudi,

plavo nebo napaja mi grudi,

oči svuda naokolo kruže,

ta ljepota da potraje duže!

                              Autor: Koviljka Bratić

POSLE ZIME ...

POSLE ZIME ...

Došlo nam je proljeće,

probudilo ševe,

po livadi prosulo

cvjetove šarene.

Oživjeli voćnjaci

svud se behar bijeli,

a proljeće pčelama

slatki behar dijeli.

Leptirići veseli

lete tamo-amo,

lastavice gnijezdo

grade užurbano.

Zvižduće vjetar južni

žicama na stubu svira,

pjevaju ptičice male,

dok lete iznad njiva.

Požurite djeco,
proljeće vas traži,
da vam sunce zracima
kosicu pomazi!

                               Autor: Koviljka Bratić

SOKOLIĆU

SOKOLIĆU

Moj voljeni sokoliću,

plemenitog jata ptiću,

širi svoja mlada krila 

i poleti put visina!

Zvijezda sreće s tobom bila,

pratila vas bijela vila,

a Gospod vam svojom moći,

uvijek bio u pomoći.

Rođendanske svijeće gasi,

zdravlje mladost nek ti krasi,

to su želje srca moga,

uz blagoslov od Gospoda!

Srećan ti rođendan!

Voli te Baka!

                                Lukici

                                       Baka Kova

KRSNA SLAVA

KRSNA SLAVA

Krsna Slava i Ikona,

tradicija doma tvoga,

rujno vino i pogača,

neka svaki duh ojača!

Dim tamjana iz tvog doma,

neka stigne do Ostroga,

da Svetitelj svojom moći

svima bude u pomoći.

Uz Blagoslov Boga Hrista,

Slava srećom nek vam blista,

Krsna Svijeća da se ždije

sve dok sunce zemlju grije!

Na zdravlje i obradovanje

Krsna Slava i Svijeće!

Kova vas se rado sjeća

Pozdrav svima iz Bileće!

       Mileti

                                 Autor: Koviljka Bratić

MAČE

MAČE

Sklupčala se moja maca mala,

kraj šporeta, ispod sulundara,

podavila svoju šapu svaku

a repom se pokrila po vratu.

Prede maca, oke zažmurila,

samo kadkad makne brkovima,

šta li sanja, željela bih znati

kad vrh repa počinje da klati?!

Priroda joj išarala dlaku,

bijelim je obukla po vratu,

bijel nosić i brkove tanke,

spavaj maco, sanjaj snove slatke!

                     Autor: Koviljka Bratić 

PLJUSAK

PLJUSAK

Kotrljaju se kapi kiše

po staklu prozora moga,

a siva magla pokrila dole

seoca malenoga.

I munje paraju nebo,

silinom riče grom,

a snažan jugo duva,

misliš skinuće krov.

U staji veče koze,

složile sve u glas,

možda ih vjetar plaši,

pa zovu i traže spas.

Uporno kiša lije,

a pljusak pljusak stiže,

poljanom našeg dvorišta,

k'o rijeka voda ide.

                               Autor: Koviljka Bratić

TIŠINA

TIŠINA

Kad ti brige razum slome,

kad od tuge srce klone,

do pucanja dođu grudi,

čemu ovaj život ludi?!?

Tišinu mi duša traži,

da mi ona čemer blaži,

gorak čemer što razara,

most iskrenih osjećanja.

Tišina mi danas treba,

više nego komad hljeba,

starom stazom da se vratim,

u dom sreće da navratim.

                      Autor: Koviljka Bratić 

POKLONI

POKLONI

Skuvala sam kafu 

u ibriku malom,

i polako pričam

sa Ninom i Anjom.

Zelena mi šoljica

četvrtaste ručke,

svojoj Baki donio

Aleksej unuče!

Na kredencu stoji

sa posvetom čaša,

to je dragi poklon

od unuka Darka.

Pokraj nje je slika

Dedina i moja,

to je opet poklon

od Bogdana moga.

Na stolu bokalče,

puno vode bistre,

pa i to je poklon

od unuka Gliše.

Kad mi gosti dođu

crnu kafu služim,

i tako se s Lukom

i Tinanom družim!

Bilo šta da radim

sve su slike žive,

sve su to pokloni

moje familije.

Ponosna sam Majka,

Svekrva i Baka,

s poklonima vašim

pričam svakog dana!

Pokloni su sjajni,

i sretnom me čine,

prenose mi ljubav

čak i kroz daljine!

                           Svojim potomcima

     Kova

DEDA MRAZ

DEDA MRAZ

Po stazama punim leda,

s'bijelom bradom ide Deda!

Irvasi mu, k'o iz bajke,

pozlaćene vuku sanke.

To običan Deda nije,

bijelom bradom lice krije,

on veliko srce ima,

poklon nosi svima, svima!

Ne smeta mu mraz, ni zima,

on adresu svaku ima,

u susret mu djeca trče,

"volimo te" svako viče!

                           Autor: Koviljka Bratić

ŽIVOTNI ROMAN

ŽIVOTNI ROMAN

Anđele plave, anđele bele,

zamolih jutros, moja Pele,

da mi te prate, da te čuvaju

i da ti rođendan čestitaju.

Neka ti svaki dan života

bude sreća bez poroka,

da te ljubav grije topla

i da dobrog nađeš momka.

Da mi toplo gnijezdo sviješ,

mila čeda da podižeš,

tvoj roman sreća nek od sad piše

zdravljem i slogom srce da diše!

Radost i sreća neka te prate,

želje su tvojih Mame i Tate!

                     Peli

                      Kovan

PROMJENA

PROMJENA

Noćas nije bilo struje,

zbog grmljave i oluje,

s'planine se vjetar sorga,

i pokvari mnogo toga.

Jutros snijeg i mećava,

ledenice na strehama,

a kitina povi grane,

izazov za uživanje.

S'oblakom se sunce bori,

da spriječi snijeg novi,

da ne trune pod njim cvjeće,

pa požuri iz Bileće!

         Zori

                                     Autor: Koviljka Bratić

TATINOM BORIĆU

TATINOM BORIĆU

Mlad boriću u tatinoj bašti,

nek te život svakom srećom časti,

nek anđeli raširenih krila

od rđavih čuvaju te sila.

Nek te krase zdravlje i ljepota,

u životu nemao poroka.

Rođendane slavio po želji,

nek se s tobom društvo proveseli,

a mi ćemo u maloj sobici

tvojoj maloj čestitati slici.

Neka ti se uspjesi ko zvijezde roje,

iskreno ti želi ovo staro troje!

                         Gliši za srećan rođendan

  Baka Kova

ROĐENDANSKA ČESTITKA

ROĐENDANSKA ČESTITKA

Sa tobom ujutru neću biti,

ni prvu jutarnju kafu piti,

zagrliti te neću moći,

jer si daleko, ne mogu doći.

Pa zato voljena moja,

umjesto poljupca i poklona,

sretan rođendan želim ti reći,

slavi ga kćeri u zdravlju i sreći.

Ružo moja, latice raširi,

pa čestitku rođendansku primi,

iz daleka a od starih ljudi,

nek ti sreća nadahnjuje grudi.

Cvjetaj dugo, uživaj u sreći,

Bog nek čuje iz mog srca rječi,

s tobom će biti i ovog dana

tata, mama i baba stara!

                              Peli za srećan rođendan

Kovan

LIŠĆE

LIŠĆE

Šušti, šumori lišće,

tiho opada s grana,

pa ćilim meki tka

po šumskim stazama.

Šušti, šumori lišće,

nosi ga vjetar tih,

ostaju gole grane,

do toplih dana proljetnih.

Šušti, šumori lišće,

noću dok mjesec sja,

u žbunu zeka maleni

mekanu ložu savija.

Šušti, šumori lišće,

dok ptice spiju sve,

samo se vjetar igra 

sa suvim listovima.

           Autor: Koviljka Bratić

"BELA LAĐA"

"BELA LAĐA"

Ostarjela lađa bijela,

pod orahom sad drijema,

a šta sanja ko bi znao,

da li joj je grada žao?

Da li žali prošle dane,

zlatnim suncem okupane,

svadbe, slavlja i veselja,

kilometre što je prešla?

Znam sigurno da joj fale

djevojčice dvije male,

navikla je da je paze,

kad je čiste da je maze.

                    Autor: Koviljka Bratić

SNEŠKO BJELIĆ

fotografija: https://www.google.rs

SNEŠKO BJELIĆ

Baš je jutros divno selo,

sve u bjelo obučeno,

nad njim vjetrić, lola stara

od oblaka barke stvara.

Kad se zemlji bliže spusti,

s'grana stresa snijeg gusti,

stari hrast se na to ljuti

pa sa lišćem žutim šušti.

Kroz oblak se sunce smješka,

gleda djecu, prave Sneška,

pa se krije, da ne žari,

da užitak ne pokvari.

S njima i djed krivih leđa,

hrve se sa hrpom snijega,

trup za sneška da naprave,

u pomoć im evo mame.

Gromada se diže bijela,

sad mu glavu stavit treba,

pa nos - žutu šargarepu,

a za šešir naći šerpu.

Mama sneška dizajnira,

pa opasač evo ima,

crne oči i obrve,

stara metla, gle delije!

Zbunio se Kudrov stari,

šta se zbiva na poljani?!

pa na bjelog laje sneška,

vrište djeca od smijeha!

         Autor: Koviljka Bratić

HLADAN TUŠ

thefabweb.com

HLADAN TUŠ

Hladan tuš me sinoć poli,

pa me danas glava boli,

zar izbrisat' moram želju

u mom srcu sakrivenu?!

Sto me briga danas brine,

što nikada prije nije.

Zarekoh se plakat' neću,

same suze ipak kreću.

Na kamenu hladnom sjedim,

sa njim sada tugu djelim.

Vjetar duva, grane klati,

k'o po glavi da me mlati!

Možda i on ima pravo

da me pita koji je đavo

umiješo svoje kandže,

odkud mene da pronađe?!

"Neka život dalje teče!"

sa grane mi ptica reče,

"Briši suzu izdajicu,

nema mjesta na tvom licu!"

"Život čudnu igra igru,

da ti radost, da ti brigu,

varljivom te nadom vodi,

ne daj da te briga slomi!"

                                  Kao pomračenje sunca ...

        Radosnici

                            Autor: Koviljka Bratić