GODIŠNJICA
Pokušavam da ne patim,
znam, ne mogu da te vratim,
al mi podsvjest neda mira,
u ranjenu dušu dira.
Sto dvadeset dana prođe,
godišnjica braka dođe,
srce lome osjećanja,
uspomene i sjecanja.
U očima slike žive,
prava ljubav ne umire,
prohujali dani sreće,
godine ih odniješe.
Ja u život moram ići,
jer me zovu unučići,
neprestano baku traže,
tvoj odlazak da ublaže.
.
Kotrlja se suza vrela,
iskren osmjeh lice nema,
srce neće da prihvati
da se mora rastajati.
Čudna sila ljude stvara
sastavlja ih i rastavlja,
uzet' moraš što ti nudi
ona stvara, ona sudi!
Tebi, voljeni moj
Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар