uspomene ...
BOLNA TIŠINA
U tišini jedne tamne noći,
čekajući kad će struja doći,
kraj šporeta u kućerku malom
sa noćnom se razgovaram tamom.
Žiži stara petrolejka lampa,
plamen žuti nešto se varaka,
pomrčina, samo zvjezde male,
ponekad se pojave iz tame.
Svud tišina, sve nijemo ćuti,
nit' vuk vije, nit' pas laje žuti,
niti lisac kriješti u gaju,
nit' buljina proviruje glavu.
Selo malo, nekad puno graje,
sad polako, nečujno nestaje.
Samo starci čekaju sudbinu,
da u vječnu utonu tišinu!
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар