понедељак, 31. децембар 2018.

USPAVANKA

USPAVANKA

Spustila se tiha noć,
nestaju čari dana,
i rumen na zapadu,
polako iščezava.

Po nebu mjesec putuje,
velika lopta žuta,
samo ga zvijezde prate
da nekud ne zaluta.

I vjetar tiho piri,
u noći dok spava sve,
on svira uspavanku
za snove lagane.

U noć tamnu selo tone,
svaka duša u san klone,
svaki cvjetak sklapa lati
u snu brine samo Mati.

                       Autor: Koviljka Bratić

субота, 10. новембар 2018.

JESENJA IDILA

JESENJA IDILA 

Dan prekrasan, toplo sunce sija,
blagi vjetrić polako ćarlija,
širok vidik, nigdje nema tame,
zlatnom dugom šume išarane.

Jesen zlatom obojila šume,
cvrkut ptica polako se čuje,
plavo nebo ni oblačka nema,
jato vrana na žicama drijema.

Jutro toplo ko da je proljeće,
toplo sunce svojim putem kreće.
Oči pune prelijepe slike,
samo selo što sve teže diše!

                           Autor: Koviljka Bratić

ŠTETOČINA

ŠTETOČINA

Stara baba s' krivim štapom
jutros se svađa sa žutim mačkom!
Prijeti baba i mačka juri,
sa krivim štapom da mu presudi!

Kradljivče jedan, sram te bilo,
što si mi grudu sira dir'o!
I hljeb si mor'o čipnuti malo,
sad ćeš mi platit' žuta budalo!

Zaključi mačak da nema šale,
pa se dočepa šljivove grane,
na grani žmirka i gladi brke,
a baba zvoca, hoće da crkne.

Sa štapom gađa na grani mačka,
pa se okliznu, pade k'o kruška!
Sad se kotrlja, treba joj štap
ost'o na grani, pa šta će sad?!

Diže se stara, mokra od rose,
sve ćeš mi platit, kad siđeš, skote!
Naći ću za te dugačak prut,
pobjeći nećeš sledeći put!

                      Autor: Koviljka Bratić




BAKINOJ ZEZALICI

BAKINOJ ZEZALICI

Srce igra, ruka drhti,
tastaturom klize prsti,
sitna, mala slova traže
da ti srce želju kaže.

Sreća nek' ti bude dar,
čista kao sunčev sjaj,
sa njom uspjeh da ti blista
k'o sunčeva zraka čista!

Moj orliću oka bistra,
zdravljem život da ti blista,
širi mlada, laka krila
klikći sretan sa visina.

Sretan ti rođendan!
Voli te Baka.

                 Lukici
                       Baka Kova

четвртак, 8. новембар 2018.

NA KUĆNOM PRAGU

NA KUĆNOM PRAGU

Odletjeli lasti ptići,
od sokola sokolići,
orlići u čarne gore
a ja u grad poslah ptiće,
da im ljepša zora sviće.

Gradska svjetla da im sjaju,
da dohvate dugu čarnu,
da im sjajem sve pozlati,
da ih sreća svuda prati.

Lasta gnijezdo obnoviće,
nove ptiće odhraniće,
a orlići klikću gorom,
ja ih slušam ranom zorom.

Sokolići, u svom letu,
zapjevaju u duetu,
a ja u svom skromnom domu,
omladinu čekam svoju.

Po dvorištu šetam mekom,
svoju dušu hranim sjetom,
čekam ptiće da se sjete
i pred rodnu kuću slete!

Majka čeka, vijenac plete
od godina što joj lete,
da zagrli svoje ptiće
i njihove sokoliće!

Po dvorištu stara šeta

a dušu joj hrani sjeta,

priće čeka da se sjete

i pred kuću da dolete!


                          Majka


TOČKOVI

TOČKOVI

U moru čudnih misli
staračke provodim dane,
a misli, htjela ne htjela,
odnekud naviru same!

Čudan život, burno vrijeme
i poslovi bez dileme,
na put moje mile mame,
moju dušu strahom hrane!

Avioni, kamioni,
brza kola i motori,
i bicikle lake male
u mislima košmar prave!

Lomom prste starih ruku
dok me misli nekud vuku,
putevima, drumovima 
i planinskim vrletima!

Ne plašim se noćnog mraka,
snažnih munja iz oblaka,
zmije šarke iz bespuća,
već mi strahom pune pluća
Avioni, kamioni,
brza kola i motori,
i bicikla laka mala
to mi noćne more stvara!

Izvezla sam maramicu,
kupila sam brojanicu,
da čvorove na njoj brojim,
noćne more da uklonim!

                            Autor: Koviljka Bratić

ČUVARI USPOMENA

ČUVARI USPOMENA

Oronula kuća stara
pokraj puta mirno spava.
Pokrila je mjesečina
pa uživa u snovima.

Nad njom kolo vode zvijezde,
sijaju se i trpere,
ona dječiju sniva graju,
sretni žmurku dok igraju.

Ponekad je iz sna prene
auto kad putem krene,
a ona se tada sjeti
kuda djeci lopta leti.

Kada vjetrić dune laki
ona sanja o ljuljaški
što veselu djecu klati,
pa će u snu zaplakati.

Noć prolazi, zora rudi,
pa se kuća iz sna budi
i tuguje što joj san -
zamijeni bijeli dan!

                                  Čuvar vaših uspomena ...
             Svojoj djeci 


уторак, 11. септембар 2018.

PAUČINA

PAUČINA

Danas vam se pohvaliti mogu
da, klecavih i ruku i nogu,
svoje malo očistih pendžerče,
pa sad blistam od velike sreće!

K'o u filmu užasa i strave,
isplele se paučine same,
džaba kćeri, unuke i snaše,
s'mog pendžera paučina maše.

Sama sebi održah pridiku,
moram bruku riješit veliku,
u zavoje utegla sam ruke,
da zglobove ne pomjerim glupe.

Sad polako, precizno i vješto,
uspjela sam da odradim nešto,
ja ne tražim da se stakla sjaju
već ne mogu gledat' paučinu.

Krsna nam se približava Slava,
moram nešto uradit i sama,
poslovica od davnima kaže,
istina je, Bogami ne laže,
da se svako uzda samo u se",
i u svoje, kakvo-takvo kljuse.

Sad šaljive pišem rime,
i topim se od miline,
nasmijte se, drugo sta bi,
prolupaloj staroj Babi!

                        Autor: Koviljka Bratić

недеља, 9. септембар 2018.

SEKA

SEKA

Ljuljala sam u bešici seku,
kosicu joj milovala meku,
pjavala joj uspavanke lake,
što sam čula od voljene Majke.

Sijale su srećom 
njene oči mile,
a ručice male
nježno me grlile.

Osmjeh njen je bio
hrana mojoj duši,
kao da je znala
šta joj se pjevuši.

Stasala je brzo
k/o ruža u bašti,
i često se svojoj
prepuštala mašti.

Zvala su je svjetla
velikoga grada,
da u njemu živi
vesela i mlada.

Život joj je, evo,
ispunio želju,
sad u gradu živi
i ostavi seju.

Beograde grade,
čuvaj je i pazi,
mjesto moje ruke
miluj je i mazi!

                Voljenoj sestri
Kova

петак, 7. септембар 2018.

MOZAIK

MOZAIK 

Brojim zvijezde na plavome nebu 
i namjerno izostavih jednu,
tebi ću je poslati u pismu,
da ti svjetlost razaspe po licu.

Nek te sjeti na vesele dane,
provedene pokraj "Škole stare".
I komadić plavog neba,
poslaću ti ako treba.

Pa da vidiš, k'o na dlanu,
ko Kumovu krade slamu.
I mjeseca malo parče,
poslala bih rado, zna se.

Al' se nešto umorio,
na spavanje požurio.
Sad ti želim laku noć,
Bog ti bio u pomoć!

                   Majka

среда, 5. септембар 2018.

GNIJEZDO

GNIJEZDO

Otišli su moji ptići,
svako mora kući ići.
Neka idu, tako treba, 
svako pod svoj komad neba.

Pod okriljem sunca vrela,
i zvjezdanog plavog naba,
kišnog dana i mećave,
moje srce sa njima je!

U postelju kad liježem,
sa mislima srce stežem,
a kad rana zora svane,
oko slike ređat' stane.

Kad se spusti noćna tmina
i zavlada svud tišina,
ne plaši me noćna tama,
sa vama sam, nisam sama!

                Svojim ptićima
 Majka

недеља, 26. август 2018.

SLIKE I SEĆANJA

SLIKE I SEĆANJA

Plovim morem od minulih dana,
tražim zbirke starih spomenara,
požutjele prevrćem listove,
i sjećam se djetinjstva i škole.

Vraćam slike zima i snjegova,
jakog mraza i glednih vukova,
rodne kuće pokrivene slamom,
komšinice što priča sa mamom.

Cile lampe u maloj sobici,
stara mačka spava u bešici,
ispod nogu uspavane bebe,
toplo joj je pa lijepo prede.

Spava bato, predenje mu prija,
prosula se snijegom mjesečina,
ledenice dodiruju zemlju,
viju vuci pred kućom u snjegu.

U šporetu vatrica pucketa,
u sobici krevet do kreveta,
sve po dvoje zagrljeno spije,
a nad nama brižna Majka bdije.

Od kudjelje meke vune bijele,
pređu prave vješte ruke njene,
vreteno se u desnici vrti,
lijevom rukom pravi tanke niti.

Snene oči sklapaju se same, 
glava klone i na grudi pane,
dijete joj se u bešici budi,
uzima ga i stavlja na grudi.

Pijevci zoru najavljuju bijelu,
Majka svoju ostavlja kudjelju,
ruke mije, vodom hladi oči,
pa će onda ka namcima poći.

Kada zoru jutro zamijeni,
zamiriše svježi hljepčić bijeli,
priganica tu je zdjela puna,
a u loncu vreli čaj se kuva.

Danju noću bez prestanka,
o djeci se brine Majka,
sve poslove stići mora, 
naša Majka neumorna.

                Voljenoj Majci
                             Autor: Koviljka Bratić


субота, 25. август 2018.

ORONULE RUKE

ORONULE RUKE

Oronule gledam ruke
što su nekad i bez muke
obavljame pos'o svaki,
bio težak ili laki.

Kuđelju su nekad prele,
nekad vitke ruke bijele,
tanke niti prsti tvore
da džempere pletu nove.

I sitan su vezak vezle,
i čarape tople plele,
na razboju svašta tkale
i stolnjake kukičale.

Na grudi su privijale,
kupale i povijale,
svoja čeda, svoju nadu,
danas žive svi u gradu.

Svaki pos'o bez razlike,
od varjače do motike
krivog srpa i sjekire
bez straha su obavile.

Radile su i stvarale,
a za odmor nisu znale,
neumorno bez prestanka
za napredak potomaka.

Sada evo ruke ove,
od reume prsti bole,
jadna drugu nježno mazi,
a lijeka ne nalazi.

Neizbježna starost stiže,
od godina lanac niže,
sve alku za alkom spaja,
svaka nova nema sjaja.

                  Autor: Koviljka Bratić


среда, 8. август 2018.

"BIJELE MUVE"


"BIJELE MUVE"

Sa prozora uskliknulo dijete:
"Vidi Bako, bijele muve lete!
Puno ih je, padaju po travi,
ljuljaju se na šljivovoj grani."

Okrenu se začuđeno Baka,
pa unuče u naručje hvata:
Nisu ono muve ni pčelice,
to su sniježne male pahuljice.

"Pa šta ćemo, Bako, bez cvjetića?"
-opet dijete začuđeno pita.
Uze Baka unuče u krilo
i poljubi svoje luče milo.

Čedo moje, i ovo će proći,
Gospodu se pomrsili konci,
zarobljen je u đavoljoj vojsci,
i ostao bez snage i moći.

Ne brini se, čedo moje milo,
nije Gospod razum izgubio,
čim se otme iz đavoljih kandža
sve će opet biti ko nekada.

Mirisat će grane od behara,
s cvijećem se okitit poljana,
ptičice će slijetat na granu,
opet ćemo šetati po travi,
braćeš cvijeće da pokloniš mami!

                              Divna vremena...
                                          Svom Darkiši Baka Kova

недеља, 22. јул 2018.

STARA TROJKA

STARA TROJKA

Dok ledeni dani teku,
ja poruku pišem neku
nek ti ona dušu zgrije
ili srce da nasmije.

Prozori su izvezeni ledom,
okovane sve planine redom,
vjetar smrzle grane ljulja,
bijeli se slana svuda.

Dva vrapčića, siva, mala
na promrzlu granu stala,
šćućureni svi od slane
promrzli su, traže hrane.

Večerala trojka ova
220 ljeta zbroja,
to je zbilja prosjek dobar,
a užitak vrlo zgodan!

                     Sad samo uspomene ...
                    Autor: Koviljka Bratić

недеља, 24. јун 2018.

ODBROJAVANJE

ODBROJAVANJE

Negdje u sred moga sela,
na studen sam kamen sjela,
pa me srce s'pravom pita
kud će mis'o da mi skita?

Srce moje brižno, malo,
skromno si i osjećajno,
pogled skita, misli hrle,
prošle dane da zagrle.

Pogled hoda proplancima,
brdima i pašnjacima,
livadama i njivama
bolnu sliku mis'o stvara.

Ćuti moje selo malo,
nekad sretno, raspjevano,
odbrojava zadnje sate,
mladi neće da se vrate.

Nema frule ni dvojnica,
nema pjesme čobanica,
nema stada na proplanku,
ni mladosti na uranku.

Bez oblaka nebo plavo,
toplo sunce ogrijalo,
proljeće je, sve se budi,
pusto selo, nema ljudi!

Eto kud mi mis'o skita,
a duša se s pravom pita
hladan kamen, misli hladne,
selo moje što nestade?!

Još poneko staro biće,
na ognjište glavnje stiče,
i pogledom sunce prati
za sudbinom selo pati.

                    Autor: Koviljka Bratić

MOJ SOKOLE

MOJ SOKOLE

Moj sokole u daljini,
svoja moćna krila širi,
na najveću granu sleti,
uživaj u blagodeti.

Znam da želja mnogo ima,
što ti kruže u mislima,
nek na tvoju budu radost,
i neka ti budu stvarnost.

Ja Gospoda molim Boga,
s Vasilijem iz Ostroga,
da te čuva svojom moći,
da ti bude u pomoći.

Sretan ti, sine rođendan,
i naredni svaki dan,
volim te i ljubim te,
grlim te srcem svim! 

                   Majka

SPAVAJ NEVENE ŽUTI

SPAVAJ NEVENE ŽUTI

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,
više te nikad neću buditi,
više ti kafu neću služiti,
više te nikad neću vidjeti,
život bez tebe moram živjeti.

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,
umorna duša nek ti odmara,
za mene se nemoj brinuti,
što dane provodim najviše sama!

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,
odmori ruke, vrijedne, vješte,
dugo su, dugo uporno
radile poslove, poslove teške.

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,
zaboravi strahove i brige,
nepravde nema tamo
gdje rajsko raste bilje.

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,
tamo ne navraća strah,
čudne se vijesti tamo ne šire,
od kojih zastaje dah.

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,
pokrij se velom tame,
a mene život i dalje zove
i zrake sunca mame!

                               Spavaj mi, spavaj, moj Nevene ...

недеља, 17. јун 2018.

STARA SLIKA

STARA SLIKA

Zašto ćutiš sliko stara,
što me gledaš sa duvara,
zar baš ništa nemaš reći
o ljubavi i o sreći?!
Ja sa tvojim živim likom,
našu ljubav ne dam nikom.

Dan je tmuran, pljušti kiša,
ne čuje se drugo ništa,
a ja čekam kad ćeš reći
da napišem par riječi
i pošaljem u daljinu
za rođendan našem sinu!

Zadrhtala ruka moja,
sinu pišem sitna slova,
a niz lice suza kreće,
tvoje ime pisat neće!

   Samoća ...
                     Autor: Koviljka Bratić


VOLJENOJ BAKI

VOLJENOJ BAKI

Ko me je čuvao od malena,
ljuljao još iz pelena,
čije je srce kucalo jače,
zabrinuto što beba plače?!

Od prvog dana pa do đaka,
uvek me volela moja Baka;
Unuci su za nju ceo svet,
zato joj šaljem poljubac i cvet.

Ubrzo stižem,
čekaj me nasmejana,
zdrava i puna volje,
kada se uparkiram
kod "STARE ŠKOLE"!

                            Tvoja Nina


POZDRAV OD NINE

POZDRAV OD NINE

Doletela ptica mala,
kraj prozora moga stala,
kaže stiže iz daleka,
preko brda, livada i reka.

Dolazi mi sa planina, 
napojila je vodom Drina.
U kljunu jedno pismo drži,
pa mi ga polako u ruku pruži.

Čitam tvoje divne reči,
a ptica pored mene i dalje kleči.
Napojih je i nahranih
al da ode joj zaabranih.

Dadoh joj ja pismo novo,
ode ptica na put ponovo.
Mojoj Baki pozdrave šalje,
i moje molitve za njeno zdravlje.

Pismo će ti brzo stići,
donose ga mali ptići!

                           Tvoja Ninočka

понедељак, 11. јун 2018.

ZA LAKU NOĆ

ZA LAKU NOĆ

Razmakli su se oblaci kišni,
prest'o da orga grom,
u gaju gugutka guče,
i sunce se pojavi sa njom.

Polako pirka vjetrić blag,
dušu mi svojim daškom krijepi,
a po kamenjaru sitnom,
par veselih ševa leti.

Klati se zelena trava,
i zuji osica roj,
a od sparine silne
s čela mi kaplje znoj.

Pogledom oko šara,
brdo po brdo broji,
a pastir sa vjernim psima,
pred stadom svojim hodi.

Avioni paraju nebo,
bijeli im ostaje put,
a meni misli lete
ni sama ne znam kud.

Biće sa vama noćas,
sa anđelima će doć',
da vam požele laku,
mirnu i tihu noć.

            Svojoj djeci
                           Autor: Koviljka Bratić


"CVJETNA PONJAVA"

https://www.google.rs

"CVJETNA PONJAVA"

Mirisna dušica ponjavu šara,
preko busenja i kamenjara,
travku po travku pažljivo veze,
pa po njoj sadi cvjetiće svježe.

Vesele ševe, tražeći hranu
hitro skakuću po kamenjaru,
i traže neko skriveno mjesto
gdje će gnijezdo saviti vješto.

Ponjavom skakuće veseli par,
i misli da je od Boga dar,
sigurno mjesto da grade dom
da se potomstvu raduju svom.

Ponjava cvjetna pod suncem blista,
iznad nje kruži mušica trista,
i žuti leptir odmara krila
a pod njom ševa gnijezdo svila.

Blista od sreće, polaže jaja,
društvo joj pravi buba Mara,
pričaju tako svaki dan,
šta su im teme, e to ne znam!

                   Autor:  Koviljka Bratić

VUKU

VUKU

Napisa Baka, drhtavih ruku,
rođendansku poruku malome Vuku!
Rasti i stasaj boriću mladi,
među stasitim jelama,
Gospod te srećom kitio,
k'o vedro nebo zvjezdama.

Rasti i stasaj mlad' boriću,
zdravlje ti bilo vrlina,
čisto k'o sunčev sjaj, 
duša k'o sunčeva toplina.

Rasti i stasaj, mlad boriću,
Višnji te čuvao Bog,
anđeli nam te skrivali
od svega lošeg i zlog.

Rasti i stasaj, mladi boriću,
u toplom krilu svoga doma,
srećan ti rođendan prvi,
poželje ti tvoja Baka Kova!

                Malenom Vuku
        Baka Kova


петак, 8. јун 2018.

"VELIKI KAMEN"

"VELIKI KAMEN"

U predvečerje u kišnom danu,
sjedim na jednom hrastovom panju,
ispod oblaka u jednom trenu
sunce se pravo meni okrenu.

Zablista rosa na ploči kraj puta,
k'o da su biser-zrna prosuta;
hodam polako ka ploči toj
i gledam crtež i potpis tvoj.

Zaigra sunce a suza kanu,
na ploču davno napisanu,
kamen je hladan a slika živa,
pisana majci da uživa.

Srebrne zrake sunca se skriše,
pa ni ja nemam vremena više
da s tobom pričam iz daljine,
šaljem ti pozdrav prepun topline!

Tofilu
                         Autor: Koviljka Bratić