PRVOMAJSKI URANAK

PRVOMAJSKI URANAK

Čuvam krave visoko u strani,

tu su nekad moji mališani

prvomajsku palili bakljadu,

a gle danas - svi žive u gradu!

Oko mene leptirići mali,

sa zrakama sunca okupani,

svoja laka treniraju krila,

i njih nekud odmami daljina.

Krave lome izdanke cerove,

i snažnim ih vilicama drobe,

a sunčani vragolasti zraci

po njihovoj igraju se dlaci.

Samo kadkad zakriješte vrane,

i prelete od grane do grane,

ili gušter u lišću zašušti;

selo malo polako opusti.

Pletem prsluk od starijeh pređa,

kad zahladi da ugrijem leđa,

i ognjišta napuštena brojim,

dok na brdu iznad sela stojim.

Smjenjuju se proljeća i zime,

oranice zarasle u trnje,

niko više ne priprema vatre,

rjetki starci ostaju i pate.

Eto tako, ko sa krila vjetra,

ponese me i rastuži sjeta,

pa ne mogu da zadržim suze,

neka teku dok sjećanja kruže.

                              Autor: Koviljka Bratić

GOLUBOVI

GOLUBOVI

Ispred našeg trošnog doma,

sletje jato golubova,

šepure se i guguču,

k'o da žele uć' u kuću.

Uzela sam ječam sitan,

dal bi jeli, da ih pitam,

al' da vidiš moje sreće:

na grudi mi svi sletješe!

Krilima me grli svako,

i guguču uglas: "Bako"!

Zagrlih ih objeručke,

svaki od njih milo guče.

Svaki za me pozdrav ima,

Darko, Anja, Bogdan, Nina,

Gligor, Luka, Valentina, 

mali Aleksej i Tasija!

Odletjelo ptica devet,

meni osta pozdrav meden.

Ja zauzvrat šaljem vama

topli pozdrav s kućnog praga!

                                 Svojim golubovima

                    Baka Kova

NINI

NINI

Anđele mali, sretan ti let,

raširi krila, upoznaj svjet,

Zvjezde sreće nek ti kazuju put,

svemoćni Gospod, mila,

neka te čuva od loših sila.

Danas ćeš sjeći tortu,

i gasiti svjećica plam,

oh, zašto ja ne mogu,

zvijezdu sjajnu da ti dam?!

Zato ti kažem samo:

"Sretan ti rođendan"!

                  Svojoj Nini

                 Baka Kova

SESTRI

SESTRI

Kiša lije, a jugo fijuče,

po staklima na prozoru tuče,

gustu maglu razgoni po gori,

pokriveni snijegom bregovi.

Selo ćuti, ni vrane ne gaču,

po snijegu ne vole da skaču.

Eto, to je, sejo moja draga,

danas slika našeg zavičaja.

Tu ti, seko, ja provodim dane,

svaki pos'o radeć' natenane,

ne žalim se, jer me zdravlje sluša,

a sa djecom zadovoljna duša.

Primi pozdrav sa našega krša!

                          Svojoj sestri

                                        Autor: Koviljka Bratić

APRILSKA NOĆ

fotografija: https://www.google.rs

APRILSKA NOĆ

Noć aprilska odiše svježinom,

a krasi je nebo sa vedrinom,

i na njemu sitne zvjezde male,

u bezbroj se kola pohvatale.

Sve trepere, igra ne prestaje,

i orkestar žabe osnovale,

pa sviraju do neba se čuje,

a s'neba im mjesec diriguje.

Probudi se i vjetar u gaju,

začu svirku, pjesmu i galamu,

pa orkestru govori u bari:

"Sačekajte, gdje su orguljari?"

Sad sve igra, granje i zvijezde,

probudila svirka tetrijebe,

i ćukovi pjevaju u horu,

svi će s'pjesmom dočekati zoru.

                    Autor: Koviljka Bratić 

NOSTALGIJA

NOSTALGIJA

Ovom niskom od riječi,

nostalgiju izliječi,

što ti stižu s rodnog kraja 

a ruka ih piše stara.

Blag sjeverac grane njiše,

od ovsika sve miriše,

glog bijeli cvijet kruni,

roj zlaćaka nad njim zuji.

A dušica boje lila,

svaki kamen obavila.

Evo gledam ševa par,

užurbano pravi stan.

I danas je, čedo moje,

s tobom srce majke tvoje,

nek te grle sunca zrake

mjesto ruku tvoje Majke,

a za sreću nek se brine

Čudotvorni Vasilije!

  Joci

                   Koviljka Bratić

MILANU

MILANU

Moj orliću s'kamenitog krša

kad poruka ova doleprša,

zagrli je i privij na grudi

s'njom te majka pozdravlja i ljubi.

Sa gorom se gora razgovara,

ptica s' pticom sa zelenih grana

toplo sunce i rumena zora,

a ja s'tobom, mila srećo moja!

Nek ti život zdravljem cvjeta,

svaka sreća nek te sreta,

nek ti želje budu stvarnost,

pratila te uvjek radost. 

                                        Svome Miku za srećan rođendan

Kovan

NAPUŠTENO SELO

NAPUŠTENO SELO

Nema više sela ni seljaka,

nestalo je na njivi težaka,

po pašnjaku rosna trava vene,

ni gušter se na kamen ne penje.

Nestale su kuće i kolibe,

a ognjišta zarasla u trnje,

ni zmija se ne krije u njima,

Svud sumorna zavlada tišina!

Pusta sela, pusti i pašnjaci,

ne čuju se ni ovce ni janjci,

nit' volovi na proplanku buču,

niti konji trče po bespuću.

Zarasli su putevi i staze,

ni vukovi tuda ne prolaze,

nit' precima ko podsjeca humke,

gradska svjetla odvukla unuke.

Tužna sjedim na čistom lokvanju,

samo čujem gavranova graju,

ovo samo odgovara njima, 

urbana im ne prija sredina!

                            Autor: Koviljka Bratić

CRVENE RUŽE

CRVENE RUŽE

Crvene su ruže bile

sve pupoljke razavile,

i ponosno u cvjetnjaku,

ispraćale zoru svaku.

Pratile su suncu zrake,

i zalazak za oblake,

i rađanje mjesečevo,

i zvjezdano plavo nebo.

Al jesenje jedne noći,

potajno će slana doći,

pa cvjetovi, meni dragi,

osvanuše smežurani.

Sad ko ratnik na bojištu,

uvenuće na zgarištu,

smežurane ruže male

trunu jadne na smetljištu!

                      Autor: Koviljka Bratić

UNUČICE

UNUČICE

Unučice moje, malene i mile,

rasčešljale kose k'o iz bajke vile.

Miluje im pogled, osmeh dušu hrani,

a medene riječi melem svakoj rani.

Ručice njihove oko moga vrata,

skuplji su dragulji od srebra i zlata,

a kad mi mlađane uskoče u krilo,

od sreće bi moje srce iskočilo.

Vesela mi kuća i dvorište celo,

a kad one odu, smrkne mi se čelo.

            Anji i Nini

             Baba Kova

LJUTNJA

LJUTNJA

U stolicu sjeo deda,

kritikuje sve od reda,

staru majku od sto ljeta,

suprugu što kućom šeta;

omladinu što u gradu

otiđoše na paradu!

Snijeg, zima i ostalo,

sve mu, baš sve zasmetalo,

pušit' ne smije, struje nema,

nervoza je pregolema.

oči širi, krši ruke,

bez duvana Dedi muke!

                               Autor: Koviljka Bratić

MACA AKROBATA

fotografija: https://www.google.rs

MACA AKROBATA

Igralo se malo mače sa koricom hljeba,

mislilo je da ga niko ne vidi nit' gleda.

Sad veselo stoji, na dve zadnje šape,

a u prvim drži komadić pogače.

Zagrize ga zubićem pa na zemlju baci,

šapicama zadnjim se visoko odbaci.

Pa u letu hoće repić da uhvati,

ja se divim maci, maci akrobati.

Sad sa zemlje ponovo koricu uzima,

i pokrete nove pravi sa leđima.

Šta drugo da kažem, vama deco slatka,

već da mi je maca pravi akrobata!

Kad završi igru, kraj šporeta sedne,

umiljato mače počinje da prede.

Brkovi joj drhte, okicama žmuri,

a malene uši ponekad naćuli.

Ne plaši se maco, tačka ti je teška,

sad odspavaj malo, pa ćeš dobit' mleka!

                                            Autor: Koviljka Bratić

MLADUNČE

MLADUNČE

Sinoć mi se desio 

divan događaj:

Krava mi telence

rodila k'o dar!

Sad ga nježno liže

pokrete mu prati,

tako može biti

brižna samo mati!

A ono maleno,

k'o lane u travi,

pokušava da se 

na noge uspravi.

Uši mi malene,

a čelo mu bjelo,

još mu drhti malo

i nejako tjelo.

Stara krava riče,

i ušima striže,

i ne voli niko 

da teletu priđe!

                                  Autor: Koviljka Bratić

DJEVOJČICE MOJE

DJEVOJČICE MOJE

Djevojčice moje, na krilu mi rasle,

odnese vas život, k'o ptiće od laste.

Nekad vam je bila najtoplija luka

moje toplo krilo i lijeva ruka.

Čelično je uže usidrenoj lađi,

moja desna ruka dok vam kosu mazi.

Dojila vas dojkom, grudima grijala,

ljuljala kolijevkom i pjesme pjevala.

Usidrenu lađu blagi talas krenu

i otplovi svaka niz pučinu njenu.

Svaka sebi tamo novu luku svija,

a čelično uže grize korozija!

                                             Svojim kćerima

                                                        Autor: Koviljka Bratić

MOJA ŽELJA

fotografija: https://www.google.rs

MOJA ŽELJA

Kad sam bila mala,

bila mi je želja

da završim školu

i odem iz sela.

U grudima mojim

gorjela je želja

da postanem babica,

odana i vrjedna.

Da bebice mile,

pre od majke njine,

okupaju i poviju

moje ruke dvije.

U mantilu bjelom,

u naručju bebe,

u velikoj bolnici - 

vidjela sam sebe.

Al životni roman

drugu priču ima,

pa sudbinu moju 

drugačije štima!

                                    Autor: Koviljka Bratić

BEOGRADU

BEOGRADU

Beograde, na rekama dvema,

mojoj deci oduvek si želja!

Svako želi da u tvome krilu

hrani svoju porodicu milu.

Svetla tvoja i kulture mnoge

odmamiše najmilije moje,

nama starim ostaju sećanja,

kad su naša deca bila mala.

Beograde, grade u daljini,

o našoj se unučadi brini,

darivaj ih srećom i toplinom,

dobrim zdravljem i ljudskom vrlinom.

Beograde, dok se tebi dive,

uspomene moje će da žive,

od topline dečijih zagrljaja,

igre, graje i uzvika "Mama"!

                      Autor: Koviljka Bratić

NEPRILIKA

NEPRILIKA

Da sam slikar i da imam dara,

da naslikam što priroda stvara,

kad na behar i šareno cvjeće

snijeg bjeli pokrivač nameće!

Povile se pod snijegom grane,

pokidane latice lagane,

sad iznad njih vrane tužno gaču,

to i one za beharom plaču.

Pod snijegom počivaju ravni,

vrabac tužno cvrkuće na grani,

a na jugu grmljavine ječe,

munja snažna oblake siječe.

Nebesa su razvezala vreće,

pahuljice padaju sve veće,

mjesto pčele da zuje u letu,

pahuljice padaju po cvjetu!

                           Autor: Koviljka Bratić

fotografije: https://www.google.rs

ŽIVOT

ŽIVOT

Život je rijeka minulih dana,

i luka silnih osjećanja,

u njoj se smire dva vjerna druga,

putnici stalni, sreća i tuga.

S' izvora kreneš, k'o potočić bistar,

vremenom potok silan i drzak!

S' pritokom nekom postaneš rijeka

i ko zna gdje te ušće čeka!

Rijeka šumi i tiho teče,

rukavce pravi, manje i veće,

pa svaki svoju rijeku stvara,

uvijek se kreće sa kućnog praga.

               Autor: Koviljka Bratić

fotografije: https://www.google.rs

NOĆNA ŠETNJA

NOĆNA ŠETNJA

U noćnu šetnju krenuh

kroz naš zaseok mali,

zastadoh na brežuljku 

na maloj visoravni.

Nadamnom tmurno nebo,

kadkad se zvjezda pojavi,

okolna nazirem sela,

vide se svjetla u tami.

Muklu tišinu, kadkad,

naruši auta zvuk,

nit' huče sova noćna,

nit' gorski vije vuk.

Kraj mene vjerni pas,

 smeta mu noćni muk,

i on u mjestu stoji,

k'o da u tami ne zna put.

Okrećem lagano glavu

brojeći svjetla u tami,

čekajuć' da se na nebu

pojavi mjesec sjajni.

I vjetar ove noći

ne želi da kvari mir,

nit' lija laje žuta,

nit' zeko sivi luta.

Tako u noćnoj tami

polako teku sati,

i sitna kiša padati poče,

polako spušta kapi.

                                            Autor: Koviljka Bratić

ZAŠTO

ZAŠTO

Zašto Majci suze teku

kad joj djeca na put kreću?

Što joj nemir grudi para,

što joj ruka podrhtava?

Zašto Majka osmjeh nema

kad od kuće djecu sprema?

Što joj briga razum muti,

što se sama na se' ljuti?

Što se Majci srce steže

u postelju kad liježe?

Što je noćne muče more,

daleko od djece svoje?

Zašto Majka svake noći

u posjetu mora poći

morem briga, lađom nade

svoju djecu da pronađe?

Zašto Srce kamen nije,

da osjećat neumije,

brigu sebi da posveti 

kad ne treba više djeci?!

                                    Autor: Koviljka Bratić

SAMOĆA

SAMOĆA

Dan jesenji, osvanula slana,

svi otišli, ja u kući sama,

svud tišina, k'o sve pusto da je

nit' čobana, nit' pas da zalaje,

ni auta kraj kuće da prođe,

da zaplačem, od muke mi dođe.

Zdravlje mi se narušilo jako,

tišina me ubija polako,

još me glava neprestano boli;

kom' da kažem, golubovi moji?

Djeca moja, rasuta po svetu,

navrate mi k'o ptice u letu,

k'o pčelice što lete po cvetu;

Tad mi srce oblije milina,

al' za malo-njih zove daljina!

                            Autor: Koviljka Bratić

NEDOSTAJEŠ

NEDOSTAJEŠ

Dvorištem našim jutros

šljivovi behar miriše.

a moje srce bolno

za tobom stalno uzdiše.

Behar se kruni malom poljanom,

ja suze brišem crnom maramom,

dušu mi moju dodatno ubija

tišina, nekad bučnih mašina!

Noževi oštri više ne bruje,

ostali trupci polako trule,

srce mi steže istina bolna

da se bez tebe živjeti mora.

Suze mi naviru same

dok zuji pčelica roj,

nedostaju mi toplina,

osmjeh i pogled tvoj!

                     Koviljka Bratić

MOJA TUGA

MOJA TUGA

Tužna je poljana bez cvjetova,

tužne su grane bez listova,

tužna je šuma bez ptičijeg poja,

tužna je, bez Tebe, duša moja.

Tužni su mi dani,

tužne su mi noći,

bolna je, bolna istina

da više nećeš doći!

Tužan je suton, od noći svake

od kad su tvoje oči zgasle 

na pragu našeg toplog doma;

boluje srce al' živjet mora.

Dušom mi tuga gospodari,

srce ne može da zaboravi,

protekle dane, minule sreće,

bez tebe život mora da teče.

Nema te više, sa mnom je tuga, 

radove tvoje susrećem svuda,

u oku slika voljenog lika,

mog životnog saputnika.

                             Koviljka Bratić

MOM VOLJENOM JOVU

MOM VOLJENOM JOVU

U tišini našeg doma,

krivudava pišem slova,

dok na zidu gledam sliku

i divim se umjetniku.

U albumu slike listam,

datume u uglu čitam,

prisjećam se sretnih dana,

večeras dok sjedim sama.

Porodično gledam stablo

svako lice nasmijano,

a sad svako tuga slama-

tebe nema među nama.

Otiš'o si bez pozdrava,

zatvorio plave oči,

zaboravit nikad neću

predvečerje hladne noći!

Sa tobom sam sahranila,

pola srca, pola duše, 

oprosti mi što me sada

svakodnevno suze guše.

Bolujem i bolovaću,

tugovaću i plakaću,

voljeću te dok sam živa,

iako te zemlja skriva.

Ti sad drugi život živiš,

i nadam se da me vidiš,

da me tvoja duša prati,

pa bol moram izdržati.

Za pozdrav ti šaljem suze,

nek se one s tobom druže

umij s' njima lice svelo,

ljubavi moja trajna, život je tako hteo!

                           Tebi, voljeni moj

                       Koviljka Bratić

MILETI

MILETI

Nisam ptica, nisam vila,

da poletim nemam krila,

ali vjeruj da bih danas

rado u tvom društvu bila.

Pošto želje nisu stvarnost,

od srca ti želim radost,

dobro zdravlje puno sreće,

u životu koji teče!

                                        Mileti, za srećan rođendan.

                    Koviljka Bratić

NOVEMBARSKA NOĆ

NOVEMBARSKA NOĆ

Sve je sumorno, sivo,

i kiša stalno lije,

oštre sijevaju munje,

i grom strašni bije.

Vatreni mačevi, oštri,

sijeku noćnu tamu,

zbunjeni putnik ne zna

na koju da krene stranu.

A tamo negdje, u daljini,

čak iza sedam gora,

snažna se čuje jeka

i rika moćnih gromova.

Preplašen putnik, i dalje,

tumara negdje u tami,

i misli kad će odnekud 

i gladni vuk da se javi.

                   Autor: Koviljka Bratić

PORUKE

Čestitka

 "Po pticama što cvrkuću,

Po mjesecu što noć krasi,

Po zvjezdama što trepere,

 Iskrene vam šaljem želje.

Čestitku primite ovu,

 Čitajte mala slova,

 Neka vam srećna bude

Nastupajuća Godina Nova.

Srca vam naša žele

 Sreću, zdravlje i veselje,

 U školi uspjeh dobar

 I svaki trenutak radostan."

Briga

"Kafu pijem, a misli mi lete,

čak do tebe, voljeno dijete!

Kako si se izborila s' noći,

hoće li te leđobolja proći?

Jesu li ti gotovi papiri, 

da te snajka na snimanje primi?

Jel' ovamo krenula ekipa,

sa autom i kojeg je tipa?

Jel' te dragi njeguje i pazi,

pa da boljka što prije prolazi?

Pozdravljam vas i odgovor čekam,

i svom poslu moram da odšetam!"

Odgovor Mileti

Ni sumnjalo nije srce moje

u iskrenost čiste duše tvoje,

i toplinu tvojih osjećanja,

od srca ti za čestitku hvala!

                                              Autor: Koviljka Bratić