NOSTALGIJA
Ovom niskom od riječi,
nostalgiju izliječi,
što ti stižu s rodnog kraja
a ruka ih piše stara.
Blag sjeverac grane njiše,
od ovsika sve miriše,
glog bijeli cvijet kruni,
roj zlaćaka nad njim zuji.
A dušica boje lila,
svaki kamen obavila.
Evo gledam ševa par,
užurbano pravi stan.
I danas je, čedo moje,
s tobom srce majke tvoje,
nek te grle sunca zrake
mjesto ruku tvoje Majke,
a za sreću nek se brine
Čudotvorni Vasilije!
Joci
Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар