NOĆNA ŠETNJA

NOĆNA ŠETNJA

U noćnu šetnju krenuh

kroz naš zaseok mali,

zastadoh na brežuljku 

na maloj visoravni.

Nadamnom tmurno nebo,

kadkad se zvjezda pojavi,

okolna nazirem sela,

vide se svjetla u tami.

Muklu tišinu, kadkad,

naruši auta zvuk,

nit' huče sova noćna,

nit' gorski vije vuk.

Kraj mene vjerni pas,

 smeta mu noćni muk,

i on u mjestu stoji,

k'o da u tami ne zna put.

Okrećem lagano glavu

brojeći svjetla u tami,

čekajuć' da se na nebu

pojavi mjesec sjajni.

I vjetar ove noći

ne želi da kvari mir,

nit' lija laje žuta,

nit' zeko sivi luta.

Tako u noćnoj tami

polako teku sati,

i sitna kiša padati poče,

polako spušta kapi.

                                            Autor: Koviljka Bratić