SESTRI
Kiša lije, a jugo fijuče,
po staklima na prozoru tuče,
gustu maglu razgoni po gori,
pokriveni snijegom bregovi.
Selo ćuti, ni vrane ne gaču,
po snijegu ne vole da skaču.
Eto, to je, sejo moja draga,
danas slika našeg zavičaja.
Tu ti, seko, ja provodim dane,
svaki pos'o radeć' natenane,
ne žalim se, jer me zdravlje sluša,
a sa djecom zadovoljna duša.
Primi pozdrav sa našega krša!
Svojoj sestri
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар