ZALAZAK SUNCA
Gledam Sunce na zalasku
u zlaćanu sjeda barku.
Kud li ide, kud li plovi,
što sa sobom dan odvodi?
U hrastovom gustom gaju,
kao da ga pozdravljaju,
neprestano i bez muke,
guču golub i gugutke.
Užurbano "putnik" kreće,
pospanu nam šalje veče,
da postelju meku stare
dok ponovo on ne grane.
Gledam Mjesec, lolu staru,
ogleda se u bunaru,
zrakama po zemlji šara,
udvara se zvjezdicama.
Sve je isto od postanka svjeta,
uvjek zemlja oko sunca šeta,
sunce zađe, a mjesec se budi,
da u mraku ne ostaju ljudi.
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар