MOJA TUGA
Tužna je poljana bez cvjetova,
tužne su grane bez listova,
tužna je šuma bez ptičijeg poja,
tužna je, bez Tebe, duša moja.
Tužni su mi dani,
tužne su mi noći,
bolna je, bolna istina
da više nećeš doći!
Tužan je suton, od noći svake
od kad su tvoje oči zgasle
na pragu našeg toplog doma;
boluje srce al' živjet mora.
Dušom mi tuga gospodari,
srce ne može da zaboravi,
protekle dane, minule sreće,
bez tebe život mora da teče.
Nema te više, sa mnom je tuga,
radove tvoje susrećem svuda,
u oku slika voljenog lika,
mog životnog saputnika.
Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар