LASTA

LASTA

U granama ogoljelog hrasta

savit gnjezdo pokušala lasta,

donosila i lišće i blato,

pa zaključi: "Ne može nikako".

Uporna je mala lastavica,

neće provest ljeto bez pilića,

pa u kljunić zahvatila blato,

da pod strehom pokuša polako.

Vrijedno radi, ni tren ne odmara,

za tri dana kuća sazidana,

pa veselo cvrkuće u letu:

"tu ću svoju odgojiti djecu!"

I zaista iz blatnjavog gnijezda,

tri kljunića izviruju nježna,

Mati lasta dolijeće često,

svoju djecu da nahrani vješto.

                        Koviljka Bratić

ŠALJIVA PJESMA

ŠALJIVA PJESMA

Smijala se naša stara mačka

kad je kući pijan došo tata.

Smijala se i kozica Roza

pa mekeće: "Rakija je grozna!".

I pijevac pjeva sa sjedala:

"al će sutra da te boli glava!"

Kokoške su raširile krila:

"idi spavaj dok ispari vino".

Čelava mu pokraj puta zbori:

"ne pij vinjak da te glava boli!"

Džeki maše debelijem repom:

"Baš si bio u društvu lijepom!"

Baba stara hoće da ga tuče

al se tata u krevet uvuče!

                        Koviljka Bratić

STARA KUĆA

fotografija: https://www.google.rs

STARA KUĆA

Oronula kuća stara,

spao malter sa duvara,

buđ pojela vrata stara

koja niko ne otvara.

Krov obrasle mahovine,

kroz odžak se dim ne vije,

prozorska su stakla pukla,

ispod strehe bezbroj rupa.

Čuti, pati, kuća stara,

šta je sada dočekala?!

Po svijetu hode djeca,

privukla ih gradska svjetla.

U tuđinu, u daljinu,

put odvede omladinu,

koru hljeba da potraže

i tamo se svako snađe!

               Koviljka Bratić

OSJEĆANJA

fotografija: https://www.google.rs

OSJEĆANJA

Što je divno kad Majka doživi

da njezini sokolovi sivi

srca svoga ostvariše želju,

s'kojom u sv'jet s'kućnog praga krenu!

Sve ih redom Majka ispraćala,

i amanet svoga srca dala.

Praznih ruku, al sa puno nade

sretoše se s'tobom Beograde!

Pate djeca al' pati i mati,

što im više ništa nema dati,

sem molitve Bogu istinome,

da joj djeca uspiju u tome.

Danas Majci sreće pune grudi,

što postaše odgovorni ljudi,

zlatne ruke, sposobne i vješte

obavljaju poslove bez greške.

                                   Koviljka Bratić

SNEŽNO JUTRO

SNEŽNO JUTRO

Evo danas, moji mili,

pao snijeg u planini,

bijele se Đed i Baba,

grmljavina nebo para.

Iznad nule pet stepeni,

za nokte je zašlo meni,

u štali mi riču krave,

čekam snijeg da prestane.

Upravo sam zvala Mira,

čestitala "prascu" sina!

Jetrva mi još pijana,

od sinošnjeg feštovanja!

Eto tako, blago meni,

crkavamo od studeni,

al pozdrav vam topli šalje,

stara ruka vaše bake!

                            Koviljka Bratić

VOLIM

VOLIM

Volim čari zore rane,

kad donosi osvit dana,

volim vedro plavo nebo

s rumenilom sa svih strana.

Volim pjesmu djevojačku,

žubor reke u daljini,

volim cvrkut lastavica

i sva kola leptirića.

Volim svaku reč pastira,

slušam frulu kad zasvira,

volim svaku reč orača,

žeteoca i kosača.

Volim svaku stopu zemlje,

njena brda i doline,

volim svaku zvezdu milu,

volim svoju Domovinu!

                         Koviljka Bratić

BLIJEDE SLIKE

BLIJEDE SLIKE

Rodni kraju, gledam ti litice

što ih sunce grije nemilice,

pa sijaju kao sante leda,

i oku mi ne da da ih gleda.

Djetinjstvo moje bosonogo 

uspomena ponijelo mnogo,

sa kamena, vrleti i krša

gdje mi vjetar sa kosom leprša.

Dok te gledam sa Iline Glave,

sve se slike iz djetinjstva jave,

vidim majku kako pitu suče

i komade dijeli nam vruće.

Dan odmiče, sunce skuplja zrake,

blijedi slika i sela i majke,

iz oka se skotrljaše suze,

divna sliko što ne traja duže?!

                    Koviljka Bratić

MAČAK I VRAPCI

fotografija: https://www.google.rs

MAČAK I VRAPCI

Dva se vrapca, siva, mala

pod prozorom posvađala.

Boj se vodi, šala nije,

jedan drugog kljunom bije.

Kostreše se i uzlijeću,

i na bojno mjesto slijeću,

perje leti tamo - amo,

ratnici se bore sjajno.

Svađali se oni tako,

dok ih gleda mačak Zlatko,

pa ih mjerka stara lola,

da im sudi, veli mora.

Pritaji se i zažmiri, 

da siguran plan načini

na kog šapom da se baci

al frknuše na krov vrapci!

Protegnu se mačak Zlatko

i progunđa: "Naopako!

Baš sam mačak jadan, bjedan,

pobježe mi vrabac jedan!"

                                         Koviljka Bratić

SREĆA

SREĆA

Izgubila sam se negdje

u oblacima sreće,

a moje srce radosno,

sa tobom jutros kreće!

Vile ti kose češljaju,

dugine boje stavljaju,

da blistaš moja voljena

k'o s'neba zvjezda malena!

Duga je čari prosula

po hramu i po oltaru,

da ti vjenčanje bude sretno,

da blistaš u sretnom sjaju!

                    Svojoj Peli

                                         Autor: Koviljka Bratić

RAZGOVOR

fotografija: https://www.google.rs

RAZGOVOR

Lastavice mala moja,

dok odmaraš krila svoja,

na obodu gnjezda svoga

pričat bih ti nešto mogla.

Ja te gledam, ptico mila,

kako brineš o ptićima

i u silnom živiš strahu,

dok ja šetam po ajatu.

Brige su nam, vjeruj, iste,

dok dižemo naše ptiće,

posle nam se oči mute,

postajemo zabrinute.

U svom domu ja sam, mila,

svoju djecu odgojila,

i od sebe sve im dala,

a danas sam, evo, sama.

Ptico mala, ptico moja,

sada brižna i umorna

čuvaš svoje male ptiće,

a čim jaknu - odletiće!

                              Autor: Koviljka Bratić

KAD BI MOGLO

KAD BI MOGLO

Kad bi mogle da se vrate

sve godine divne, zlatne,

kad sam s'vama sretna bila,

i u igri provodila

i sve dane i sve noći,

ne žaleći od sna oči!

Kad bi mogla da se vrati

ona igra, ona graja,

one svađe i prepirke

mojih dragih mališana!

Ponovo bih bila ista

ozarena lica bistra!

                   Autor: Koviljka Bratić

SELO

SELO

Tiho piri vjetar južni,

lastavica jato kruži,

 u otkosu pjeva ševa,

- to je slika moga sela.

Leptirovi kolo vode

nad bunarom bistre vode,

zujanje se čuje pčela,

- to je slika moga sela.

U otkose trava pala,

užurbano radi raja,

svakom kaplje znoj sa čela,

- to je slika moga sela.

Zlatno sunce silno peče

od ujutru do uveče,

gori kamen, gori zemlja,

- to je slika moga sela.

                         Autor: Koviljka Bratić

BABI RADOJKI

BABI RADOJKI

Sad kad si zauvjek otišla

u zemlju bajki i snova,

dal' ti nedostaje šapat vjetra

i igra leptirova?

Sad kad ti duša šeta

cvjetnim poljima raja,

dal' ti nedostaje svjetlost,

i tvoje djece graja?

U čudnoj, tamnoj zemlji

stanuju ljudi bez nade;

O zašto i ti poželje

da njima odeš sade?!

Za čudnu, daleku zemlju,

put si birala sama;

O zašto poželje da te

od nas sakrije tama?!

                                                     Tebi, za sve što smo zajedno prošle.

                                Autor: Koviljka Bratić

OLUJA

OLUJA

Noćnu tamu munja para,

grom tišinu narušava, 

a olujni vjetar tuče

u prozore naše kuće.

Struje nema, sjedimo u mraku,

uz malenu petrolejsku lampu,

grom okolo rastjeruje munje,

rika mu se nadaleko čuje.

Djed je stari zapalio lulu,

stalno psuje gromove i struju,

pod šporetom stari mačak drjema,

i poslednja bilja dogorjeva.

Lampa cili, gasi se od dima,

a Zelov se u vrata nabija,

sav se trese od grmljave ljute,

u kuću bi on da se uvuče.

Sve prepali gromovi i munje,

sve se skrilo, ništa se ne čuje,

samo kiša neprestano lije,

samo ona kretati se smije.

                                      Autor: Koviljka Bratić

ČARI

ČARI

Po našem kraju sada,

proljeće rasipa čari,

procvjeta drijen žuti

i trn kraj puta stari.

Kaćunak ružičasti

prošarao naše ravni,

a ispod zida i grma

ljubičica mala se plavi.

Maslačak žuti i šeničica

i bela rada ljepotica

privlače pčele radilice

i žute ose gunđalice.

Kukurek zelen, važan se pravi,

pa pita jaglac:"Što glavu savi?"

a šeničica prkosi plava,

reče mu:"Mora, boli ga glava."

Šljive se bjele, o Bože moj!

na njima pčela čitav je roj!

Okolo ptice, cvrkuću, lete,

Baš se radujem, k'o malo dete!

                           Autor: Koviljka Bratić

SJEĆANJA

SJEĆANJA

Divan buket visibabe bjele,

ubrale su ruke ostarele.

Nisam mogla odoljeti suzi,

sjećanje mi iz podsvijesti kruži,

kad proljeće sa cvijećem krene,

bukete ste vi brali za mene.

Danas, evo, u Brštevcu Malom,

na kamenu, pod ljeskovom granom,

sjedim sama, kod koza i krava,

zvuk gaterski do mene odzvanja,

medenice na kravama zveče,

a sjećanje srce mi siječe.

Buket nosim, vrijeme se menja,

vas su gradska svjetla zanijela,

drugi zvuci vašu dušu hrane,

a u mojoj seoce ostaje.

Majka stari a sjećanja kruže,

i kad venu i cvjetaju ruže,

i sa ljetom i sa zimom lednom,

vas se sjetim i živim sa zebnjom.

                           Svojoj djeci

                                             Autor: Koviljka Bratić

VJESNICI PROLJEĆA

VJESNICI PROLJEĆA

Gledam jutros plavu ljubičicu,

procvjetala u malom žbuniću.

Kroz promrzle od žbunića grane,

proljećne nam najavljuje dane.

I kaćunak, promrzao, mali,

tople dane želi da najavi, 

pa kroz snijeg na ledinjku žmirka,

žarko sunce grije ga i štipka.

Mali vrapci otkravili krila,

cvrkutom me probudili, mila;

pod prozorom uhvatili kolo,

gnijezda će obnavljat uskoro.

Kukurek je nakrivio kapu,

i prkosi zimi u šumarku.

Toplog sunca razigrane zrake

oživjele dole i proplanke!

                  Autor: Koviljka Bratić

KUČE

KUČE

Ispred naše stare kuće,

mali kuče sad skakuće,

Oči male, pogled mio,

k'o meče se ugojio.

Još je malo i nejako,

dali smo mu ime Šarko!

Pod grlom mu bjela šara

i na repu kita mala.

Bijele mu šape prve,

presavio uši crne,

i na njušci šaru ima,

baš mu tako ime štima!

Crnim nosom zemlju njuška,

kotrlja se kao kruška;

igraju mu uši crne

da ga gledaš od miline!

                  Autor: Koviljka Bratić

RODNOM KRAJU

RODNOM KRAJU

Odvede me na brežuljak želja,

da osmotrim vidike mog sela,

da pogledam vrleti i brda,

što djetinjstvo provedoh u njima.

Na suncu se litice sijaju,

nad njima se orlovi vijaju,

raširili svoja moćna krila

pa ponosno klikću sa visina.

Gledam Gradac, visoku stijenu,

gdje se sada gavranovi legu,

tu su nekad, pričaše mi majka, 

odmarale vile iz oblaka!

Sve je isto, što priroda daje,

ali nešto srcu nedostaje. 

Nema pjesme sem cvrkuta ptica,

umuknuo jecaj medenica.

Ne dime se na kući odžaci,

ne skakuću na livadi janjci;

Putevi ti zarasli u trnje,

stanari ti vukovi i srne.

Nek ostane zapisano negdje,

selo moje, da se sjećam tebe!

Tvoga vrelog kamena i krša,

rodne kuće i starog ognjišta.

                             Autor: Koviljka Bratić

STARI HRAST

fotografija: https://www.google.rs

STARI HRAST

U kotlini ispod brega,

još usnuli starac drema,

dal' će moći, dal' će hteti

ovoj žegi odoljeti?!

Drevni starac, oronuli,

kom vrijeme svako sudi

i oluje i gromovi,

duge suše i snegovi, 

i vjetrovi što se s'njima

starac bori vjekovima.

Granje mu se zemlji svija,

od težine krupnog žira,

a deblo mu, mjesto brade,

mahovine krase sade.

Po deblu mu srasle kvrge,

ta starina rane krije

od granata iz topova,

on je svjedok svih ratova.

                      Autor: Koviljka Bratić

STRUJA

  fotografija: https://www.google.rs

STRUJA

Prepliću se tanke žice

kroz seoske gradinice,

vijugaju poput zmija,

na suncu se svaka sija.

Na vrh koma, iznad žica,

leti jato lastavica,

pa na žice slijeću one,

laka krila da odmore.

I jastreb se tu odmara,

na vrh žica, u sred granja,

i odatle budno prati

gdje će plijen da uhvati.

Vijugave žice sive,

život su nam promjenile.

Njima silna snaga teče,

sja žarulja svako veče.

Ta tanana žica siva,

čitav svijet približila.

Njenom snagom, njenom moći,

nikad nismo u samoći.

Gledaš sliku sa svih strana,

slušaš zvuke festivala;

što god želiš možeš znati

odkad ona u dom svrati!

                               Autor: Koviljka Bratić

MAGLA

MAGLA

Evo me danas, moja Milice,

na brdu zvanom Gomilice,

kravice pasu travu zelenu,

a ja vam sjedim na onom kamenu

što mi je Nina, tatino luče,

stolicu baki zidala juče.

Kozice brste na zidu drijen

pod kojim bješe ježić sakriven, 

Vučko ga naš'o, pa stalno laje,

i evo sad mi uplaši krave,

a magla gusta, sa svojim velom,

obavi svaku planinu redom.

Sve je bezveze, i sve me umara,

od magle glupe, boli me glava;

Danas ne pletem, dosada prava,

pa mene i to k'o magla smara.

Voli vas vaša bakica stara!

                            Autor: Koviljka Bratić

VRTEŠKA

                                                       fotografija: https://www.google.rs

VRTEŠKA

Život je neka vrteška teška,

i sve što uradiš, uvjek je greška.

Za čas te vine, sretan si ti;

još brže spusti, ne znade šta bi!

U njemu uvjek postoje strasti,

k'o kad te vrteška visinom časti;

još brže splasne elan i volja,

k'o kad se ona umirit' mora!

Vrti se u krug, vrteška luda,

nekad se ipak dogode čuda,

do krune dođeš, staneš na tron,

pa ipak nisi sretan sa njom!

Vrteška stara vremenom stane,

života burnog da vida rane,

sravnava stanje u tami sama,

ožiljke broji minulih dana!

                          Autor: Koviljka Bratić

ŠAPAT SRCA

ŠAPAT SRCA

Osluškujem šapat srca svoga,

i sjećam se rođendana tvoga,

pokušavam da osjetim sreću,

mada s'tobom danas biti neću.

Moje mjesto nek zauzmu želje,

tople, kao zrake sunca vrele,

uzmi ono što te sretnim čini,

Nek te čuva Vasilije Silni!

Nek ti osmjeh ne silazi s lica.

Srećan rođendan želim ti od srca!

              

Poruka 2:

Ovo moje srce malo

u sjećanje zapisalo,

ove brojke što govore

da rođendan danas tvoj je, 

pa od njega primi želju

proslavi ga u veselju!

Nek ti život sreća krasi,

mi smo s'tobom, ma gdje da si!

                                               Svom Tofilu

                                                             Autor Koviljka Bratić

RUŽI

RUŽI

Veni Ružo, što cvjetaš kraj puta,

moja te je zasadila ruka,

da mi cvjetaš, da mi miris širiš,

a danas ti kažem da ne živiš.

Ružo moja, sutra moram poći,

i zadugo ne mogu ti doći.

Zalivat te neće moja ruka,

idem liječit oboljela pluća.

Ružo moja, žao mi je jako, 

al šta mogu, mora biti tako,

u daljini, kraj postelje bjele,

svakog dana misliću na tebe.

Ja se nadam, bolest će me proći,

Ružo moja pa ću tebi doći,

zalivat' te i odstranit grane,

što bez vode uvenuše mlade.

Ružo moja, ne ljuti se na me,

obje ćemo nosit iste mane,

moja pluća i tvoje grančice, 

oboljele bez bistre vodice.

                                 Autor: Koviljka Bratić

ZEZALICA

ZEZALICA

Neposlušnog imam brata,

sve nam radi iz inata!

Zeza babu, zeza djeda,

tatu, mamu, sve od reda.

Iako je jako mali,

zna napravit glupe stvari!

Juče nam je zad'o muku-

zaključ'o se u autu!

Ja sam plak'o, svakog zvao,

da bi brata otključao,

a on ne zna šta se zbiva,

smije nam se i uživa!

Ujko stiže stvar rešava,

i auto otključava,

a ja brišem suze s'lica:

Ti si bato ZEZALICA!

                    Lukici

                                             Autor: Koviljka Bratić

ČEŽNJA

ČEŽNJA

Stojim na Brijegu, k'o nekad s'vama,

u predvečerje proljetnog dana,

sunce se zlati na nebu plavom

nad selom, nekad raspjevanom.

Danas na Brijegu, stara i sama,

sjećam se samo minulih dana,

baš kao što žive ptice

kad u svjet svoje pošalju ptiće.

Poljana mala, cvjetom protkana,

a kuća naša, trošna i stara,

sunčevim zrakom okupana,

kao iz bajke stoji u selu,

a moja, tada, sjećanja krenu.

U duši zvone igre i graja,

i slike mojih mališana.

Sve brzo prođe, život vas vodi,

Mati vas čeka, voljeni moji!

                      Svojoj djeci

                                     Autor Koviljka Bratić