fotografija: https://www.google.rs
RAZGOVOR
Lastavice mala moja,
dok odmaraš krila svoja,
na obodu gnjezda svoga
pričat bih ti nešto mogla.
Ja te gledam, ptico mila,
kako brineš o ptićima
i u silnom živiš strahu,
dok ja šetam po ajatu.
Brige su nam, vjeruj, iste,
dok dižemo naše ptiće,
posle nam se oči mute,
postajemo zabrinute.
U svom domu ja sam, mila,
svoju djecu odgojila,
i od sebe sve im dala,
a danas sam, evo, sama.
Ptico mala, ptico moja,
sada brižna i umorna
čuvaš svoje male ptiće,
a čim jaknu - odletiće!
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар