BABI RADOJKI
Sad kad si zauvjek otišla
u zemlju bajki i snova,
dal' ti nedostaje šapat vjetra
i igra leptirova?
Sad kad ti duša šeta
cvjetnim poljima raja,
dal' ti nedostaje svjetlost,
i tvoje djece graja?
U čudnoj, tamnoj zemlji
stanuju ljudi bez nade;
O zašto i ti poželje
da njima odeš sade?!
Za čudnu, daleku zemlju,
put si birala sama;
O zašto poželje da te
od nas sakrije tama?!
Tebi, za sve što smo zajedno prošle.
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар