Crven lonac sa dva oka crna,
svako jutro razgovaram s njima.
Uvjek kad ga dohvatim za ručke,
k'o da tebe uhvatim za ruke.
Zalud si mi ostavila pare,
ne mjenjam ga dok ručka otpadne,
evo i sad, dok varim mlijeko,
sa tobom sam, mada si daleko.
Brinula si bez potrebe sine,
ovo su mi uspomene fine.
Razumijem sve što život nosi,
svako srce željama prkosi.
Pozdravlja vas i druži se s vama
ova stara, "prolupala" baba!
Joci
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар