SAKRIVENE SLIKE
Negdje u dnu duše moje,
Sakrivene slike stoje,
Drage Majke i ognjišta,
trošne kuće i dvorišta.
I s' radošću i sa tugom,
srećem se sa slikom drugom:
vatra gori, dim treperi,
kotlić liže plamen vreli.
U kotliću kupus krčka,
ispod klupe mačka žmirka,
ispod sača hljeb miriše,
Majka vješto glavnje stiče.
Tu se opet s nekom tugom,
sustrećem sa slikom drugom,
kraj ognjišta klupe dvije,
tu nas Majka zimi grije.
A kad slike listat' krenem,
Oca moram da spomenem.
u Ljaniku pčele kadi,
med ukusni da izvadi.
U dvorištu cvjetne leje,
čas mirišu, čas trepere,
a mi djeca tamo-amo
po dvorištu trčkaramo.
Vrijeme leti, slike žute,
život nama trasirao pute,
zub vremena kuću sruši,
cvijeće svenu i osuši.
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар