ČEŽNJA
Stojim na Brijegu, k'o nekad s'vama,
u predvečerje proljetnog dana,
sunce se zlati na nebu plavom
nad selom, nekad raspjevanom.
Danas na Brijegu, stara i sama,
sjećam se samo minulih dana,
baš kao što žive ptice
kad u svjet svoje pošalju ptiće.
Poljana mala, cvjetom protkana,
a kuća naša, trošna i stara,
sunčevim zrakom okupana,
kao iz bajke stoji u selu,
a moja, tada, sjećanja krenu.
U duši zvone igre i graja,
i slike mojih mališana.
Sve brzo prođe, život vas vodi,
Mati vas čeka, voljeni moji!
Svojoj djeci
Autor Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар